Pod točkom

Roman o sukobu između dužnosti i ličnog identiteta, uz priču o umetnosti, ljubavi i samoprevazilaženju.
Prepoznatljiv stil pisanja, česti opisi krajolika, skiciranje psihološkog portreta putem pera autora, a u manjoj meri kroz dijaloge, su osobine koje možemo uočiti i u drugim Heseovim delima. Tema romana je očigledna i tipična za ovog pisca. Putem svog glavnog junaka nobelovac oštro kritikuje tadašnji sistem edukacije koji se fokusira jedino na sticanje što većih znanja, zanemarujući formiranje ličnosti i razvitak učenika kao individue. Hans, još uvek neafirmisan kao osoba, bačen je u stvarni svet, bez ikakve šanse da se izbori sa svakodnevnim problemima. Ne nailazeći na pomoć i razumevanje u svojoj okolini, osuđen je da se utopi u reci egzistencije. Glavne krivce Hese nalazi u predstavnicima obrazovne mašinerije i njima upućuje najoštriji prekor – odgovornost za tragičnu smrt mladog genija. Uostalom, vrlo je moguće da je sam Hese imao na umu isti prezir kada je pokušao sopstveni suicid.

“Čovek, kako ga priroda stvara, predstavlja nesto neproračunljivo, neprozirno i neprijateljsko. On je reka koja je potekla provalivši iz nepoznatog brda, prašuma bez puta i reda. I kao što se prašuma mora prorediti, prokrčiti i silom ograničiti, tako mora i škola da slomi, da pobedi i silom ograniči prirodnog čoveka; njen je zadatak da od njega, prema načelima odobrenim od strane vlasti, stvori korisnog člana društva i u njemu razbudi svojstva koja će potom biti usavršena i krunisana brižljivim zaptom kasarne.”