Transparentne životinje

U povratku su se razdvojili. Hana je čekala lokalni autobus pod niskom nadstrešnicom. Smjestila se iza vozača. Ruku je neprimjetno stavila između nogu. Odmakla je leđa od prljavog sjedišta. Na nepreglednoj poljani, u pravoj liniji, ljudi su sporo koračali. Držali su metalne kutije iz kojih je kuljao dim. Nestajao je prije nego što bi dotakao tlo. Mještani su zaprašivanjem pokušavali da suzbiju najezdu komaraca dok je još bilo sunca...

Transparentne životinje kao tekst umnožavaju metaforu nagoveštenu u naslovu. Junaci koji obitavaju u ovim pričama providni su i jasni, nema nikakve misterije niti mistifikacije. Istovremeno, svedeni su na životinje, na ono animalno u ljudskom, na nagon i njegovo zadovoljenje. Zbog toga je ova knjiga ironično-pesimistična, iako se takvom ne čini. Melanholična, premda sve pršti od akcije.

Vladimir Arsenić