Prstenovi ljubavi

..Demistifikacija knjige kao djela u kom se i s kojim se autorstvo potvrđuje kao participacija u božanskom (stvaralačkom) i u kom se pisac drži na pijedestalu petrificirane duhovne veličine - provedena je dosljedno u ovoj prozi: autorstvo je nadindividualna kategorija, onaj koji čita (sluša, upija drugog i tako ulazi u njega) nije ništa manje značajan za knjigu, od onog koji ju je ispisao. Pargan na nekoliko mjesta uvodi taj motiv apliciranja (preuzimanja) tuđeg teksta u svoj" (kad romaneskni subjekt Profesorovoj knjizi hoće da priključi priču, Hatidža", koju mu je ispripovijedala Nataša, ili kad na kraju knjige daje Tijani ukopis da ga dopiše...ili izmijeni); eksplicite taj stav formulisan je ovako: "U knjizi je ono što čitalac pročita, a ne što pisac napiše."